Više opcija je opisano u Bibliji žena posvećenih Bogu, neki su bile udane, neki nisu, ali u ovom dijelu bavimo se prvenstveno opcijom žena bez svoje obitelji.
U Isusovo vrijeme nije bilo puno žena u potpunosti posvećenih Bogu bez muževa i obitelji, razlozi su mnogobrojni od same organizacije života od poljoprivrede i stočarstva čime su se pretežno bavili, do nedostatka industrije gdje je žena teško samostalno mogla funkcionirati bez pomoći muža, obitelji. Ipak u Bibliji postoje i primjeri takvih žena. Jedna od takvih koja se spominje je proročica Ana. Luka 2, 37- 38: "A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu."
...iako se drugi detalji o njoj ne spominju možemo pretpostaviti da se otprilike udala za muža do dvadesete što je neki biološki standard i kulturološka norma tog vremena i podneblja, sedam godina braka- znači oko 27 godina, djeca se ne spominju ali uz pretpostavku da ih je imala, zadnje sa 27 i nekih 20 dok se u potpunosti osamostali što je također tada bila norma, to datira stvari da je od 47 do 84 godine svog života- zasigurno preko 30 godina bila posvećena samo Bogu. U Hramu se nije moglo živjeti u smislu da je imala neki svoj stan u Hramu, nego se misli na to da je kad je god mogla bila tu, pred Bogom, u molitvi, postovima i službi Bogu. Hvalila je Boga i svima pripovijedala o iščekivanom Spasitelju- Mesiji. Da nije znala nebi mogla ni drugima pripovijedati, da nije čitala/ učila/ proučavala/ istraživala/ tražila nebi ni znala, ni našla, niti bi drugima mogla pripovijedati o Bogu.