Jedan od najopisanijih odnosa u Bibliji je odnos sina i oca/ sina i majke, naravno od idealnih kakav nam je ostavio sam Isus u odnosu s Ocem do krajnje negativnih kojima ćemo se manje baviti, jer samo je Jedan Put pravi, koji vodi u Život a bezbrojne su stranputice.
Kroz sliku Isusa kao savršenog Sina možemo promatrati i svaki drugi odnos oca i sina.
Isus je kao sin svoju volju u potpunosti podredio Očevoj- do mjere smrti na križu
Tom savršenom poslušnošću Ocu- spasio je mnoge, dao cijenu otkupa palog čovjeka- ostalo je na nama da to prihvatimo ili ne tako što postanemo sinovi Oca koji je na Nebesima
Kao rezultat savršene poslušnosti Ocu, Otac mu je dao Ime nad svakim imenom, kako to apostol Pavao reče u poslanici Filipljanima 2, 6-11 On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.
ili kako sam Isus reče učenicima nakon uskrsnuća o čemu izvještava apostol Matej na samom kraju svog evanđelja Matej 28, 18- 20 Isus im pristupi i prozbori: "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!" "I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta.
On je za nas odradio savršeno sinovstvo, ono što je trebao Adam i tako nama iako nesavršenima otvorio Vrata Raja, ako odbacimo sebičnu grešnu narav i prihvatimo, poslušnu sinovsku, vjernu narav- karakter
ono što često naumice zaboravimo je stvarnost da se narav/ karakter mijenja, da možemo na tome raditi, tesati grane koje ne donose plod, a kalemiti dobre. Karakter/ narav se gradi- uvijek mukotrpno i cjeloživotno ali nema drugog puta.