Od svih odnosa opisanih u Bibliji, odmah nakon odnosa čovjeka i Tvorca, najviše se značaja daje odnosu muža i žene. Na ovoj podstranici bavit ćemo se time što Biblija kaže o mužu/ženi, samoj definiciji, funkciji, ulozi, Božjem naumu za muža/ženu.
U svijetu kojem živimo ti elementarni pojmovi muža i žene su skoro u potpunosti izgubili svoje značenje kakvo je Bog predvidio, pa se danas muževi i žene spajaju i razdvajaju po principu hedonizma, sodomije, trenda, brakom se nazivaju različite devijacije ponašanja... sve to naravno posljedica je udaljenja čovjeka od Tvorca- ako taj odnos nije posložen kako treba da nijedan drugi odnos ne može biti složen kako treba: Matej 22, 36- 40 "Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu? A on mu reče: "Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.
znači da o odnosu muža i žene ima smisla govoriti samo ako je prvi preduvjet prva zapovijed zadovoljena čime se bavimo na podstranici MOJ BOG SVE MOJE
Ako smo složili odnos Adama/ Eve i Boga, (sebe i Boga- Božji Sud, Božja Riječ, Istina, Biblija nam je ogledalo nikako moje želje, porivi, mišljenja, stajališta, mudrovanja, trendovi, svijet, okolina, demokracija, kultura...) možemo se baviti idućim najvažnijim odnosom samim sobom- svojim tijelom jer ne mogu ljubiti bližnjega kao sebe samoga ako samog sebe ne ljubim ili imam iskvareno poimanje ljubavi.
Postanak 2, 22- 24 Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove, od čovjeka kad je uzeta! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.
Ključno svojstvo zajedništva muža i žene (kako mi to nazivamo brak- obitelj) je da ih je Bog u početku stvorio od jednog tijela Adamovog, nije uzeo drugu prašinu pa napravio Evu, tako i kasnije Božji naum ostaje isti, nakon "bračnog čina" dvoje postaju jedno tijelo pred Bogom i po Božjem naumu nije predviđeno da se to tijelo nakon spajanja ikad više razdvaja.
Matej 19, 4- 6 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo. i reče: Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo? Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.
Isus nam taj osnovni element braka, kako je osmišljen od strane Boga, nerazdvojivost ponovno naglašava u tekstu iznad.
Naravno prije svega sloboda izbora je osnovno svojstvo osobe, bez slobode nema ni osobe, nema pojedinca, nema ni ljubavi, ni dobra ni zla- i u toj slobodi čovjeku je dopušteno kršiti Božji naum, Božje zapovjedi, Božje upute, ta sloboda izbora između dobra i zla je dana svim stvorenjima koja su stvorena na Božju sliku, koji imaju u sebi Duha Njegovog i Anđelima i ljudima, i muškarcima i ženama tako da Bog nikada ne krši tu slobodu pojedincu što možemo vidjeti i par redaka kasnije kada Isus sam govori u Matej 19, 9 A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub.
I tu Bog ostavlja pojedincu izbor, da ako jedna strana čini preljub (želi ili odabire drugog muža ili ženu) ona druga strana u tom slučaju nema daljnjih obveza, ne može silom sačuvati zajedništvo- brak.- niti to Bog od pojedinca traži
Kasnije detaljnije o toj slobodi odabira pa i pogrešnog, krivog govori i apostol Pavao u 1. Korinćanima 7, 15 Ako li se nevjernik hoće rastaviti, neka se rastavi; brat ili sestra u takvim prilikama nisu vezani: ta na mir nas je pozvao Bog.
U 4. poglavlju Ivanovog Evanđelja Isus se susreće sa samaritankom na zdencu i kada ga traži Žive vode (spasenje) Isus joj odgovara: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo. Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: `Nemam muža!` Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla. - unutar priče o samarijanki Isus pojašnjava i kako Bog gleda na muža, ženu, brak- u Istini bez primjesa tradicije, vraća nas na prvotnu Božju zamisao i definiciju braka, muža i žene.
Ako se zadržimo par trenutaka nad ovim Isusovim riječima možemo izvući iznimno važan zaključak: pred Bogom muž/žena ti je svaki onaj s kojim napraviš taj čin jedinstva dviju osoba, kako to danas kažemo spolni odnos. Ako slijedim Kristovo učenje onda ovo ima velik utjecaj na to kako gledam funkciju muža, žene, zajednicu, brak, spolni čin, jer pali svijet u kojem živimo sve relativizira, redefinira, spolni čin je banaliziran do granica zabave, rekreacije, hobija, igre.
u Edenu Bog je Adamu stvorio jednu Evu, ne Stevu, ne dvije tri ili četiri, ne sedamdeset niti sedamdeset i dvije
kao muškarac ta s kojom legneš ti tim činom već postaje žena u Isusovim očima- u Istini
ako legneš s nekom s kojom je već netko drugi bio, legao si s tuđom ženom
Sve što izlazi iz Bogom zadanog okvira, zamisli i definicije muža i žene- kvari prvotni Božji naum, narušava savršenstvo Božjeg djela. Naravno Bog nije odustao od nas i ne odustaje dok god u sebi imamo Duh Životni, pomaže, vraća nas na pravi Put, popravlja naše greške, spašava što se spasiti da.
Kroz cijelu Bibliju svi odnosi koji su opisani, i dobri i loši imaju jednu zajedničku premisu, a to je sloboda odabira svakog pojedinog sudionika u odnosu. Tako i brak da bi bio dobar, plodonosan, onakav kakvog ga je Bog osmislio treba funkcionirati na način da dvoje ljudi svatko u svojoj slobodi poštuje principe i pravila koja su mu dana od Postanka u Edenu pa dalje kroz cijelu Bibliju ponavljana. Muž treba biti muž, a žena žena da bi stvari funkcionirale, nemoguće je da ijedan međuljudski odnos, prijateljstvo, roditeljstvo, ili brak funkcionira kako je predviđeno ako ijedna od dvije osobe koje ga sačinjavaju ne ispunjava svoje dužnosti.
Naravno samo Bog je savršen a mi svi ostali griješimo danomice, tako da je iluzorno očekivati od čovjeka da bude savršen kao Bog, ali kad padneš digni se, kad pogriješiš popravi štetu, i hodi dalje, kako Isus reče: Luka, 9, 23 A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom."
Gledajući sliku Josipa i Marije u Bibliji kao sliku obitelji- muža i žene- možemo vidjeti da ne postoji ni jedna rečenica koju je Marija uputila Josipu ili on njoj a da znamo za nju, zasigurno su puno razgovarali kao i svi u najbližim odnosima, a naročito muž i žena...
Kod Boga nema slučajnosti, kako kaže sve vlati su nam izbrojane- sama činjenica na ne znamo ništa o njihovom odnosu ističe još jedan ključan element braka, a to je intima, nitko tu nema pristup, ulaz, nitko nebi trebao znati intimu muža i žene, njihove međusobne razgovore, odnose, rasprave
svakodnevno možemo svjedočiti kako se u brakovima nalazi puno više ljudi, od mama, tata, punica, svekrva, "prijatelja", influencera, puno suvišnih ljudi upada u odnose muža i žene što za posljedicu ima manjak sigurnosti i raspade mnogih brakova, od kojih većina nikada i nije bila brak u punini kako je osmišljen od Boga