Sam Tvorac nam je ostavio savršenu sliku Oca- Sam Isus ga zove Ocem, štoviše upućuje i nas da ga oslovljavamo tako.
Od stvaranja do danas, a obećao je i do konca vremena Otac je tu uz sva svoja stvorenja, svima služi, svima čini dobro, daje kišu i dobrima i zlima.
Sve je dao na upravljanje čovjeku. Sve upute kako živjeti da ti bude dobro i da se ponovno vratimo u Eden ostavio nam je u Bibliji svojoj riječi.
Uvijek nas iščekuje u molitvi, nikada nije upitan kao pomoć i oslonac sve je stvar našeg odabira; hoćemo li hoditi s Njime ili ne.
On je izabrao da umre na križu da nas otkupi vlasti sotone i svoj dio posla je obavio, od tada pa do konca vremena imamo izbor, a onda sud, jesam li išta korisno uradio za života, imam li ikakvu zaslugu/ blago u nebesima, pred Njim, jesam li uistinu srcem vršio što je tražio od mene ili sam ga samo usnama častio a srce mi je bilo daleko od Njega. Jesam li se pred ljudima postidio Njega i hoće li se On postidjeti mene kad stanem pred Njega.
Naravno čovjek nije svemoguć niti itko može svojoj djeci dati koliko je Boga dao nama. Tako da najbolja stvar koju bilo koji otac može napraviti za svoje dijete je uputiti ga na Oca. Učiniti sve što je u njegovoj moći da se dijete poveže što jače s Bogom, da taj odnos bude primaran, da djetetu Otac bude ispred oca i majke, ispred bogatstva, ispred prijatelja, ispred svega, a sve ostalo će onda sam Bog slagati na svoja mjesta u životu djeteta kao i u ostalim odnosima koje će imati kroz život.
Prečesto kao očevi upadamo u napast da svojoj djeci hlapljivo stječemo materijalne stvari, najfiniju garderobu, najbolje uvjete života do mjere raskoši, najbolje obrazovanje... Al stvarnost je neumoljiva i veli i da im steknemo/ damo cio svemir, ako nakon ovog života ne prođu na Božjem sudu, ako izgube dušu, zaludu im svemir- to je glavna bitka oca, bitka protiv sotone za duše svoje djece, jedina relevantna bitka koju je moguće dobiti samo uz pomoć Oca.