POSAO
U Evanđelju po Luki 3, 10-14, Ivan Krstitelj, za kojeg Isus reče da je najveći rođen od žene daje važne upute: 10 Pitalo ga mnoštvo: »Što nam je dakle činiti?« 11 On im odgovaraše: »Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.« 12 Dođoše krstiti se i carinici pa ga pitahu: »Učitelju, što nam je činiti?« 13 Reče im: »Ne utjerujte više nego što vam je određeno.« 14 Pitahu ga i vojnici: »A nama, što je nama činiti?« I reče im: »Nikome ne činite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni svojom plaćom.«
U navedenom odlomku Ivan sažima principe kako živjeti, što činiti, prvi princip koji spominje je dijeljenje s bližnjima, svega što je tebi višak a da drugi ima manjak- govori se o osnovnim potrebama, ne o podržavanju lijenosti, ovisnosti, rasipnosti. Bog je taj koji svoje dijeli obilato sa svima nama, a naša je zadaća slijediti Njega, raspolagati zemaljskim dobrima nesebično, ne gomilati sebi blago propadljivo nego plaću na Nebesima.
Dalje nas Ivan Krstitelj upozorava da ne utjerujemo više nego je propisano- također princip koji možemo primijeniti u svakom poslu i odnosu- SVE RADI POŠTENO/PRAVEDNO. Radi tog principa Pravednosti je Isus trpio, da plati cijenu grijeha nevin za nas grešne, da nas kupi- svaka nepravda koju nanesemo drugome, kojom mjerimo u odnosima ili u poslu je pljuvanje na Njega.
Idući princip koji spominje je da ne činimo nasilje nikome. Bog je Tvorac i jedini ima pravo da sudi svem stvorenju, u doba teokracije u Izraelu je koristio Izraelce kao mehanizam kazne za neke grešne narode u okruženju, ali van toga svaki oblik nasilja nad slabijim, zarobljenikom, neprijateljem je strogo zabranjen.
Ne prijavljujte krivo, također jedan od principa pravednosti, lažno svjedočenje, manipulacija Istinom, brojevima, podacima u poslu, informacijama u životu, sve to ima korijen u laži, a otac laži je sam sotona, svaka laž je svjedočanstvo za njega, a u direktnom sukobu sa Isusom koji je sam Istina.
Posljednja stvar na koju upozorava Krstitelj je da budemo zadovoljni svojom plaćom. Koliko god da je čovjek plaćen teško ćemo pronaći jednoga koji je zadovoljan svojom plaćom, i upravo to nezadovoljstvo, ta neutaživa glad, hlapljivost u čovjeku gura ga dalje u mnoge grijehe, u lijenost, u krađu, utjerivanje više od propisanog, u frustracije koje često rezultiraju nasiljem, u nezadovoljstvo koje u najgoroj fazi dovede da prijavljujemo krivo za trideset srebrnjaka, to nezadovoljstvo dovede ponekad i da u trci za novcem stavimo cijenu i na Neprocjenjivoga